Gojaznost
Zašto vaga nije pravo merilo napretka tokom mršavljenja?
Postoji razlog zbog kog nam prija kada završimo veliko sređivanje ormara, kuhinje ili radnog stola.
Nije stvar samo u estetici, ni u tome da volimo red više od drugih ljudi. Stvar je u tome što naš mozak ne živi odvojeno od prostora koji nas okružuje.
Svaka gomila papira, prepuna fioka, zatrpana radna površina ili ormar iz kojeg ispada garderoba predstavlja informaciju koju mozak obrađuje. Možda toga nismo svesni, ali nered nije samo nešto što vidimo. To je nešto što svakodnevno troši našu pažnju.
Zato mnoge žene opisuju isti osećaj nakon sređivanja doma.
Kao da su sredile i misli.
Zamisli jutro u kojem ne možeš da pronađeš omiljenu bluzu. Ključevi nisu tamo gde bi trebalo da budu. Fioka se ne zatvara jer je prepuna stvari. Kuhinjski pult je zatrpan računima, kesama i sitnicama koje “treba negde skloniti”.
Ništa od toga nije velika drama.
Ali kada se takve sitnice ponavljaju iz dana u dan, stvaraju osećaj konstantnog opterećenja.
Nije slučajno što se mnoge žene osećaju mirnije kada srede jednu policu, fioku ili radni sto. Red nam daje osećaj kontrole u svetu koji je često nepredvidiv.
Većina ljudi veruje da bi im život bio organizovaniji kada bi imali veći stan, veću kuću ili još jedan ormar.
Međutim, vrlo često problem nije u prostoru.
Problem je u količini stvari. Koliko predmeta u svom domu zaista koristiš? Koliko garderobe nosiš? Koliko kuhinjskih pomagala stoji godinama bez upotrebe? Koliko proizvoda čuvaš “za svaki slučaj”? Itd…
Istina je da se retko zatrpavamo onim što nam je zaista potrebno.
Mnogo češće se zatrpavamo onim što kupujemo impulsivno.
Jedno od najjednostavnijih pitanja koje možeš sebi postaviti glasi:
Da li bih ovo danas ponovo kupila?
Ako je odgovor ne, verovatno je vreme da razmisliš da li toj stvari i dalje ima mesto u tvom domu.
Isto važi za garderobu.
Ako nešto nisi obukla godinu dana, velike su šanse da ga nećeš nositi ni naredne godine.
Ako stalno biraš istih deset komada odeće, možda ti nije potrebno još trideset koji samo zauzimaju prostor.
Slično je i sa dekoracijom, kozmetikom, posuđem i sitnicama koje čuvamo iz navike.

Ponekad najveća korist od sređivanja nije uredniji prostor. Ponekad je to i uvid u način na koji trošimo novac.
Koliko puta si kupila novu kremu iako prethodna nije potrošena?
Koliko puta si uzela još jednu crnu majicu jer je bila na sniženju?
Koliko puta si kupila organizator za stvari umesto da smanjiš broj stvari?
Kada počnemo da sređujemo dom, često prvi put jasno vidimo obrasce kupovine koje ranije nismo primećivale, tako nastaju najveće promene.
Poslednjih godina sve više stručnjaka govori o konceptu namernog življenja. Ne radi se o tome da živimo sa deset predmeta, ni o tome da dom izgleda kao iz kataloga.
Radi se o tome da nas stvari koje posedujemo služe, a ne opterećuju.
Kada imamo manje viškova, lakše održavamo red. Lakše pronalazimo ono što nam treba. Manje vremena trošimo na spremanje i čišćenje.
A ono što dobijamo zauzvrat nije samo uredniji prostor.
Dobijamo više mira i fokusa.
Jedna od najčešćih grešaka jeste pokušaj da sredimo ceo stan u jednom danu, to gotovo nikada ne uspe. Mnogo je efikasnije izabrati jedno malo mesto.
Jednu fioku.
Jednu policu.
Jedan deo ormara.
I onda se zapitati:
Šta od ovoga koristim?
Šta volim?
Šta mi zaista treba?
Odgovori su često jednostavniji nego što mislimo.
Na kraju, nije suština da dom izgleda savršeno, nije ni da sve bude pod konac kao u izložbenim salonima.
Suština je da prostor u kojem živimo radi za nas. Da nam olakšava svakodnevicu, da nam štedi vreme, da nam pruža osećaj mira kada zatvorimo vrata za sobom…
Jer dom nije mesto gde čuvamo stvari.
Dom je mesto gde živimo.