Gojaznost
Zašto vaga nije pravo merilo napretka tokom mršavljenja?
Kada se zamislimo o temi kakvo detinjstvo želimo za svoju decu, često nam padne na um to da ono zavisi od velikih stvari. Bolje igračke, više aktivnosti, zanimljiviji izleti, rođendani za pamćenje ili još jedan vikend ispunjen sadržajima.
A onda nas život često podseti da deca svet doživljavaju mnogo jednostavnije.
Njima nije najvažnije gde su bila. Važnije im je kako su se tamo osećala.
Baš zato stručnjaci za dečji razvoj već godinama naglašavaju da je za dete jedan od najvažnijih temelja zdravog odrastanja osećaj sigurnosti. A on ne nastaje kupovinom novih stvari niti preterano organizovanim danima. Nastaje u domu u kojem dete zna da je voljeno, prihvaćeno i bezbedno.
Deca mnogo više upijaju atmosferu nego reči
Roditelji često brinu da li dovoljno vremena provode sa decom ili da li rade sve “kako treba”. Istina je da deca retko pamte savršeno isplaniran dan. Ono što ostaje mnogo duže jeste osećaj koji su nosila dok su odrastala.
Ako je u kući prisutna toplina, razgovor, zagrljaj i osećaj da uvek mogu da dođu roditeljima kada imaju problem, dete gradi sigurnost koja će ga pratiti i kada odraste.
To, naravno, ne znači da roditelji treba da budu nasmejani svakog dana. Deca ne traže savršenstvo. Ona traže odrasle koji umeju da priznaju da su umorni, da pogreše, da se izvine i da pokažu kako se emocije mogu izraziti na zdrav način.
Tako, na taj način dete uči jednu od najvažnijih životnih lekcija – da je u redu imati teške dane i da se problemi rešavaju razgovorom, a ne vikom.
Svaka porodica ima nesuglasice, stresne periode i dane kada ništa ne ide po planu. To je potpuno normalan deo života.
Razliku pravi način na koji ih rešavamo.
Kada dete vidi roditelje koji razgovaraju sa poštovanjem, traže rešenje umesto krivca i umeju da se pomire posle svađe, ono uči kako izgledaju zdravi odnosi. To je znanje koje će jednog dana poneti u svoja prijateljstva, partnerske odnose i porodicu.
Zbog toga nije cilj da dete nikada ne vidi neslaganje. Mnogo je važnije da vidi kako izgleda pomirenje.

Ne postoji istraživanje koje kaže da su deci potrebni skupi pokloni da bi bila srećna. Ali postoji mnogo istraživanja koja pokazuju koliko znače zajednički trenuci.
Zajednički doručak vikendom. Čitanje priče pred spavanje. Večera za istim stolom bez telefona. Kratka šetnja posle ručka i razgovor o tome kako je protekao dan.
Takvi trenuci možda deluju obični, ali upravo od njih nastaju uspomene koje deca nose celog života.
Roditelji često imaju osećaj da ne rade dovoljno. Istina je da deca mnogo više cene našu prisutnost nego našu savršenost.
Mnogi roditelji osećaju grižu savesti kada izdvoje vreme za sebe. Trening, šetnja, kafa sa prijateljicom ili pola sata uz knjigu često izgledaju kao luksuz koji ne mogu da priušte.
A upravo tada treba zastati.
Roditelj koji vodi računa o svom fizičkom i mentalnom zdravlju ima više strpljenja, više energije i više snage za svakodnevne izazove. Dete to primećuje, čak i kada o tome nikada ne razgovarate.
Kada mama ili tata pokažu da je važno odmoriti se, baviti se sobom i čuvati svoje zdravlje, dete dobija dozvolu da jednog dana isto to uradi za sebe.
To nije sebičnost.
To je primer.
Kada jednog dana odrastu, deca se retko sećaju koliko su igračaka imala ili koliko je koštao njihov rođendan.
Mnogo češće pamte miris palačinki nedeljom ujutru, smeh tokom porodične šetnje, priču koju su svake večeri slušala pred spavanje ili osećaj da su uvek imala kome da ispričaju kako im je prošao dan.
Možda upravo zato najveći poklon koji možemo dati svojoj deci nije savršeno detinjstvo.
To je dom u kojem se osećaju voljeno, sigurno i dovoljno baš takvi kakvi jesu.