Životni stil
Mali vodič kroz analizu boja prema tenu, kosi i očima
Postoji razlog zbog kog niko ne sanja brokoli nakon napornog dana.
Zvuči kao šala, ali zapravo mnogo govori o načinu na koji funkcionišemo.
Kada smo odmorni, naspavani i rasterećeni, zdravi izbori uglavnom ne predstavljaju veliki problem. Nije teško dodati salatu uz ručak, poneti voće na posao ili ispratiti plan ishrane koji smo sebi zadali.
Ali život retko izgleda tako.
Mnogo češće izgleda kao dan u kojem kasnimo na sastanak, odgovaramo na deset poruka odjednom, razmišljamo šta ćemo za ručak, šta za večeru, kada ćemo stići do prodavnice i kako da završimo sve što nas čeka do kraja dana.
Upravo tada počinje priča o stresu i hrani.
Ne zato što stres stvara glad. Već zato što menja način na koji donosimo odluke.
Zanimljivo je da većina ljudi pod stresom ne mašta o grilovanom pilećem fileu ili činiji salate 🥗.
Najčešće poželimo nešto slatko, slano, hrskavo ili masno.
Nešto što pruža trenutno zadovoljstvo, nešto što ne traži pripremu.
Nešto što će nas makar na nekoliko minuta odvojiti od svega što nam prolazi kroz glavu.
I tu nema ničeg čudnog.
Hrana je mnogo više od goriva. Ona je uteha, navika, nagrada, pauza i trenutak zadovoljstva. Problem nastaje kada postane jedini način na koji se nosimo sa pritiskom.
Jer tada ne jedemo zbog gladi.
Jedemo zbog umora.
Zbog nervoze.
Zbog preopterećenosti.
Zbog potrebe da na trenutak pobegnemo od svega.
Za mnoge žene to je veče.
Tokom dana smo zauzete. Obaveze nas nose od jutra do mraka i često nemamo vremena ni da razmišljamo o sebi.
A onda se kuća utiša, deca zaspu. Posao je završen.
Telefon konačno prestane da zvoni, i baš tada dolazi želja za hranom.
To mozak traži nagradu nakon dana koji je doživeo kao maraton.
Koliko puta si otvorila kuhinjski element bez jasne ideje šta tražiš?
Koliko puta si pojela nešto usput i tek kasnije shvatila da zapravo nisi bila gladna?
To iskustvo deli ogroman broj žena.

Kada primetimo da jedemo više nego što želimo, prva reakcija je uglavnom ista.
Nova pravila.
Nova zabrana.
Nova dijeta.
Nova disciplina.
Međutim, ako je uzrok stres, problem retko nestaje samo zato što smo napravile stroži plan.
To je kao da pokušavaš da utišaš alarm, a da ne ugasiš ono što ga pokreće.
Zato često imamo osećaj da smo stalno u nekoj borbi sa hranom. U stvarnosti, mnogo češće vodimo borbu sa umorom, pritiskom i nedostatkom vremena za sebe.
Kada posmatramo žene koje godinama održavaju zdravu težinu, često pretpostavimo da imaju više discipline.
Istina je obično mnogo jednostavnija. One imaju manje haosa.
Ne preskaču obroke pa da uveče budu gladne kao vukovi.
Ne čekaju da potpuno ostanu bez energije. Ne pokušavaju da budu savršene.
Prave male pauze tokom dana, šetaju, one spavaju dovoljno.
Imaju rituale koji nemaju veze sa hranom. Kafu na miru, kratku šetnju, neku knjigu pred spavanje, razgovor sa prijateljicom…
Drugim rečima, ne traže svaki osećaj zadovoljstva u frižideru.
Možda je to najvažnija stvar koju vredi zapamtiti.
Sledeći put kada poželiš čokoladu posle posebno napornog dana, nemoj odmah pomisliti da ti nedostaje disciplina.
Možda ti nedostaje odmor.
Možda ti nedostaje san ili samo pola sata bez obaveza.
Možda ti nedostaje trenutak u kojem će neko pitati kako si ti.
Jer ponekad najveća promena u ishrani ne počinje samo novim jelovnikom.
Počinje onda kada prestanemo da očekujemo od hrane da reši ono što nas zapravo muči.