Disciplinom do rutine
Emocionalni umor i želja za slatkim, šta se tu zapravo dešava
Tokom dana si disciplinovana. Pratiš plan. Kontrolišeš obroke. Imaš fokus.
A onda dođe veče. Odjednom si gladnija nego što si bila ceo dan. Ili barem tako deluje. Slatko postaje privlačnije, porcije veće, a kontrola slabija.
To nije nedostatak karaktera. To je kombinacija hormona, umora i mentalnog opterećenja.
Kada si pod stresom, telo luči kortizol. To je hormon koji priprema organizam za “borbu ili bekstvo”.
Problem je što današnji odnosno savremeni stres ne traje pet minuta. On traje satima. Danima.
Povišen kortizol povećava apetit, posebno želju za brzom energijom. Telo traži šećer jer mu je potreban brz izvor goriva. Ako si tokom dana preskakala obroke ili jela premalo, uveče se taj deficit naplati.
Postoji i psihološki faktor. Tokom dana koristiš mentalnu energiju za donošenje odluka. Rad, porodica, organizacija, komunikacija.
To iscrpljuje kapacitet za samokontrolu.
Uveče je volja slabija, jer je mentalni rezervoar prazan. Zato tada lakše posežeš za hranom koja pruža utehu. To je kombinacija hormonskog (disbalans određenih hormona koji može davati jak i uporan umor) i mentalnog umora.
Redovni obroci sa dovoljno proteina i vlakana smanjuju nagle padove energije. Kada telo dobija dovoljno tokom dana, uveče ne ulazi u paniku.
Nedostatak sna povećava hormon gladi i smanjuje hormon sitosti. Jedna loša noć može pojačati apetit narednog dana.
Kratka šetnja, disanje, isključivanje ekrana bar 30 minuta pre spavanja. To smanjuje napetost i potrebu za “utešnom” hranom.
Ako pokušavaš da smršaš, a ignorišeš stres i san, bićeš u stalnoj borbi.
Apetit nije samo stvar discipline. On je signal tela.
Zato sledeći put kada uveče osetiš da gubiš kontrolu, ne pitaj “zašto sam slaba”. Pitaj “da li sam danas bila pod stresom, gladna ili premorena”.
Odgovor često leži tu.