Prva sebi
Kako je biranje hrane snažnije od kontrole nad hranom?
Ako je Prva Sebi nešto jasno pokazala, onda je to da problem nikada nije bio u tvojoj slabosti, lenjosti ili nedostatku volje. Problem je bio u tome što si godinama pokušavala da funkcionišeš protiv sebe, umesto sa sobom.
Učila si da se guraš, da izdržiš, da se „središ“, verujući da ćeš tek kada postaneš jača, disciplinovanija ili organizovanija moći da brineš o sebi kako treba.
Ali ovaj izazov je polako razvezao tu ideju.
Istina je jednostavnija i tiša: dovoljno si jaka. Ono što ti je nedostajalo nije bila jača verzija tebe, već nežniji sistem.
Tokom Prva Sebi izazova nisi učila kako da se nateraš, već kako da se rasteretiš. Kako da prestaneš da trošiš energiju na stalno pregovaranje sa sobom:
da li da piješ vodu,
da li da se pokreneš,
da li da jedeš svesno,
da li da legneš ranije.
Svaki taj mali unutrašnji dijalog uzima deo mentalne snage. Kada se svi saberu, ostaje umor koji često pogrešno zovemo nedostatkom motivacije. Prva Sebi je pokazala da problem nije u motivaciji, već u stalnom naporu.
Ovaj završetak Prva Sebi nije poziv na nove ciljeve, spiskove i „od januara sve ispočetka“.
Ovo je poziv da u novu godinu uđeš sa drugačijim razumevanjem sebe:
nisi problem koji treba popraviti,
sistem je ono što treba bolje postaviti.
Navike ne opstaju zato što si ti jaka. One opstaju zato što su podržane. Okruženjem, ritmom dana, dostupnošću, sitnim pripremama koje čine da se dobre odluke dese lakše.
Kada je nešto lakše, dešava se češće.
Kada je komplikovano, odlaže se – bez obzira na želju.
Prva Sebi se ne završava obećanjem da ćeš sledeće godine biti „bolja“.
Završava se dozvolom da budeš realna.
Da ne moraš svaki put iz nule.
Da možeš da ostaviš sebi tragove pomoći: u prostoru, u rutini, u sitnicama koje rade za tebe čak i kada nisi odmorna, raspoložena ili motivisana.

Ovo nisu pravila. Ovo su podsetnici koji olakšavaju svakodnevicu.